Veličina malenih

Ili crtice o nekim Hasićanima

«Nigdje tako lijepo ne zvoni zvono kao ono naše, nigdje ne izlazi i zalazi sunce kao ono naše, a ni mjesec ni zvijezde nisu tako pitomih šara kao kod nas.....

Ljubim stoga sve koji se rađaju

Pod onom tamo našom zvijezdom...»

(Franjo Horvat Kiš)

Pišući o ljudima iz mojega zavičaja stalno sam posvješćivala mađarsku riječ kiš. Ne zato što je mađarska, već zato što me sjećala na jednoga toliko jednostavnog hrvatskoga pisca Franju Horvata. Osjećajući se malen uz Matoša i druge velikane hrvatske književnosti svog vremena, imenu i prezimenu je dodao jednostavan pridjevak ili nadimak «Kiš» - malen. Stoga se o njemu najpohvalnije izrazio bard hrvatske književne kritike, Antun Barac u članku «Veličina malenih». Evocirao je vrijednost ljudi koji prihvaćaju jednostavnost. Time zapravo iskazuju svoju duhovnu veličinu. Jer, nije velik tko se velik rodi, u bogatoj kući od imućnih roditelja, već je velik tko to postane na svojim životnim trnoputima.

Uspomene, koje ovdje evociramo, samo su kap u moru. Malih i jednostavnih ljudi, a koji su svojim primjerom privlačili.Još je dosta onih koji su zaslužili biti spomenuti. Nisu stigli na red! Ovo je samo subjektivni odabir i subjektivno viđenje pojedinaca onakvih kakve su ih vidjele i zapamtile moje djetinje oči.

Dvije „stoje“

86. ROĐENDAN MARKA SARIĆA

“TUTI, RUDO” – Šuti, Ružo!

Na kraju sela «kućica u cvijeću»

STRIN’ LUCA MARKOVICA KLJAJIĆ, ZASAVIČANKA

Štranjga

Sada mogu i umrijeti

Okopani redak

Nikada nije prošao bez pozdrava

Čovjek rijetka imena i rijetke velikodušnosti = Ambra

Na međi, kad su lipe mirisale

Moja prva zarada

Kako je spašena Čandžićka

Izgubljena pocalica

I to je bila LJUBAV - moj DJED PERAN

I on se zvaše Ivo!

DOBRIČINA ČIČA TOMA

Blagi i vrijedni zborovođa čiča Mirko Vučković

Bezruka, a radi za troje

Pita babe Matije

TUŽNE OČI MALE MARIJE

«Leptiriću šareniću...»

Ivki, jedinici strine Luje

Sestra Jakoba

Uvijek staložen i miran

O autorici:

Dr. Ružica Šušnjara - Sarić rođena je 6. prosinca 1950. godine u Gornjem Hasiću, općina Bosanski Šamac. Osnovnu školu završila je u Bosanskom Šamcu, a gimnaziju u Rijeci. Studirala je četiri godine teologiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, nakon čega prelazi na Filozofski fakultet u Zadru, gdje upisuje i završava slavistiku i talijanski jezik. Postdiplomsko usavršavanje nastavlja na Interuniverzitetskom studiju u Dubrovniku. Piše magistarski rad o Nehajevu pod vodstvom sveučilišnog profesora dr. Miroslava Šicela, kreatora novije povijesti hrvatske književnosti, koji brani u Zagrebu 1985. godine.

Radi kao profesor na Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, zatim kratko u Osnovnoj školi "S. S. Kranjčevića" u Senju te Srednjoj školi i gimnaziji "P. Rittera Vitezovića" također u Senju. Predaje predmete iz struke, a po potrebi priprema se i za druge srodne predmete i predaje ih. Vodi stručne aktive, organizira predavanja i sama predaje, te slobodne aktivnosti u gimnaziji i na nivou grada.

Od 1993. godine odlazi s djecom i suprugom, koji je u diplomatskoj sluzbi, u Alžir, a nakon povratka iz Alžira, zbog ubojstva naših 12 radnika, ponovno nastavlja rad u gimnaziji u Senju. U prosincu 1994. godine odlazi s obitelji u Rumunjsku, u Bukurešt. Bori se za osnivanje katedre hrvatskoga jezika, što i uspjeva. Hrvatski jezik kao studenti upisuju Rumunji, ali ga uče i strani studenti npr. Kinezi, te studenti drugih fakulteta.

Bori se da svi studenti posjete Hrvatsku radi stručnog usavršavanja.

Od akademske godine 1996./97. radi kao lektorica hrvatskog jezika na Filološkom fakultetu u Bukureštu. U tom svojstvu „gratis lektorice“, ostaje 3 godine. Svoj znanstveni rad nastavlja produbljujući Nehajeva na čemu doktorira 1998.g. na Sveučilištu u Bukureštu s temom "Nehajev i njegov doprinos hrvatskoj moderni" kao prvi kroatist na tom sveučilištu. Uz članove komisije Bukureštanskog sveučilišta, jednog člana sa Sveučilišta Craiova, akademik, dr. Miroslav Šicel je jedan od ocjenjivača doktorske dizertacije.

Premještajem u Albaniju, u Tiranu, pomaže kolegama na Filološkom fakultetu u održavanju predavanja iz kolegija „Hrvatska književnost“ kroz nekoliko semestara.Od 2005.g. je u Brazilu, Braziliji, na službi sa suprugom u veleposlanstu RH.

Trudi se napisati ponešto i na ovim stranicama, a najveća bi joj radost bila da započeti „Posavski rječnik“ ugleda svjetlo dana. Uz spomenute aktivnosti, lektorira i objavljuje stručne članke i osvrte u književnom povremeniku Senjskog knjizevnog kruga "Usponi", listu Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj "Hrvatska grančica", te recenzije u "Usponima" i zbirkama poezije senjskih pjesnika. O "Senjskoj gimnaziji" i "Senjskoj knjižnici" piše u "Senjskom zborniku". Piše recenzije na čitanke, a piše i za „Posavski kalendar“. Član je "Udruženja slavista Rumunjske" (Asociatia slavistilor din Romania) te član uredničkog savjeta Senjskog književnog ognjišta za "Uspone".

Objavljuje radove u časopisu "Romanoslavica", (izmedu ostalog recenziju antologije hrvatske ratne poezije "U ovom strašnom času" autora Sanader-Stamać, koja je prevedena na rumunjski i koju je vec promovirala na rumunjskom radiju i televiziji), izvorni rad o "Senjskom knjizevnom krugu" te dio radnje o jeziku i stilu Nehajeva. Radila je na hrvatsko-rumunjskom konverzacijskom vodiču. Ružica Šušnjara je udata za mr. Petra Šušnjaru, s kojim ima dva sina Franu i Marka.

OBAVIJEST: hrvatska-tisina.com prestala je s radom 26.6.2017. i od tog dana se više ne aktualizira. Više informacija OVDJE