Hrvatska Tišina danas je grobna

Na području Šamca prije rata bilo je 41 posto Srba i 44,5 posto Hrvata. Danas od prijeratnih 19.000, Hrvata je tek nekoliko stotina. Hrvatska Tišina koja je nekad bila puna osmijeha i radosti, već je godinama selo u kojem atmosfera odgovara njezinu imenu.

Piše: Nikola Patković

Slobodna Dalmacija, 26.9.2016.

Imaš li ti neku iskaznicu? – podozrivo me upita Anto Petričević nakon što mu banuh u dvorište dok je sjedio na malenom trijemu ispred kuće i slušao glazbu s tranzistora. Iako sam mu se predstavio kao novinar iz Hrvatske, reporter Slobodne Dalmacije, čovjek koji je u 73 životna ljeta skupio previše iskustva nije bio povjerljiv prema meni. Dobro je promotrio „pressicu“ i rekao: „U redu. Što vas zanima?“

Mjesto radnje je selo Hrvatska Tišina u Republici Srpskoj a tema referendum njezina predsjednika Milorada Dodika, što se doživljava kao uvod u otcjepljenje Republike Srpske. Hrvatska Tišina na neki je način simbol statusa i položaja Hrvata u Republici Srpskoj a Petričević kao predsjednik Mjesne zajednice relevantan sugovornik za našu priču. Ovo selo nalazi se u sastavu Općine Šamac. Od centra Šamca do Hrvatske Tišine samo je 3,5 km udaljenosti, no odnos šamačke vlasti, gdje većinu čine Srbi, prema selu s većinskim hrvatskim življem, kažu nam Hrvati u Tišini, mogao bi se mjeriti u tisućama kilometara.

Nije nam bilo lako ni pronaći selo. Na kartama njegova imena nema. Spominje se samo Tišina, smještena na magistralnoj cesti Šamac - Orašje. Kada u Šamcu izađete iz kružnog toka u smjeru Orašja, prvo naseljeno mjesto označeno je ćiriličnim i latiničnim pismom. Na ploči piše Tišina. Po ogradama i tarabama uz cestu, na stablima i stupovima javne rasvjete, pak, koče se plakati lokalnih političara srpske nacionalnosti koji se pripremaju za opće lokalne izbore što će se održati 2. listopada. Jasno nam je da nismo u Hrvatskoj Tišini. Ubrzo nailazimo na skretanje desno i natpisa Srpska Tišina. Zbunjeni smo. Tražimo pogledom toranj katoličke crkve Majčinstva Blažene Djevice Marije, koji bi nam trebao biti orjentir za Hrvatsku Tišinu, ali nigdje ga ne vidimo.

Silazimo s magistrale kod ploče Srpska Tišina i spuštamo se na friško asfaltiranu cestu koja se proteže duž cijele ulice, a onda odjednom nestaje novog asfalta i ulazimo u zonu stare ceste. Nikakvu ploču ne vidimo, ali s obzirom na stanje asfalta osjećamo da smo ušli u Hrvatsku Tišinu. Potvrdit će nam to koju minutu poslije i Petričević.

- Da, tu počinje Hrvatska Tišina. Sve prije toga je Srpska Tišina, a to što mi nemamo ni tablu na ulazu u selo nije pitanje za mene, nego za općinsku vlast. Na svakom sastanku tražimo da se stavi oznaka, ali to nitko ne čuje – kaže nam Petričević, koji ne zna objasniti ni zašto na ulazu u Srpsku Tišinu piše smo Tišina, dok se na internetskoj stranici Općine Šamac ove dvije mjesne zajednice nazivaju Hrvatska i Srpska Tišina.

- Nikome to nije jasno, iako su ovdje oduvijek bile Hrvatska i Srpska Tišina. Doduše, odmah nakon rata naše su selo nazivali Tišina 2, a srpsko bi bilo Tišina 1. Ipak, s vremenom smo se izborili za povratak našeg povijesnog imena – dodaje Petričević.

On živi sam. Supruga i majka su mu umrle. Djeca su u Njemačkoj, a on se vratio prije osam godina iz Hrvatske Kostajnice da bi bio bliže grobovima najmilijih, koji su inzistirali da ih se pokopa u rodnom selu. Nije član niti jedne stranke, a na čelo mjesne zajednice došao je kao nezavisni kandidat. Danas je jedan od 60-ak Hrvata koji žive u Hrvatskoj Tišini.

- Prije rata imali smo 380 domaćinstava i 1200 stanovnika. Danas nas je 55-60 stvarnih povratnika i to su većinom staračka domaćinstva, od 70 godina pa nadalje. Imamo 10-12 ljudi koji su u 40-im godinama, ali velika većina su starci. Najviše što nas je nakon rata bilo je 104, ali neki su otišli, a 35 ih je umrlo – iznosi seosku statistiku i dodaje:

- Imamo samo jednu mlađu obitelj, gdje muž i žena imaju maloljetnu djecu.

Crkva Majčinstva Blažene Djevice Marije

Njegovu priču potvrđuje nam i fra Stjepan Živković, župnik. Obnovljena velebna crkva i župni dvor, koji izgleda kao da je školska zgrada, u kojem živi sam, najveće su zgrade u selu. Fra Živković je ovdje pet godina i žali se kako na cijeloj župi koja još uključuje sela Gornji i Donji Hasić, Novo Selo i Tursinovac, ima ukupno oko 350 stanovnika. Prije rata bilo ih je više od 5000.

- Na misi preko tjedna imam 20-ak vjernika. Nedjeljom je malo više, jer dođu naši ljudi koji su ostali u Hrvatskoj, najviše u Slavoniji, pa ih bude i po 150. Malo je bolje ljeti kada su godišnji odmori i u listopadu kada slavimo našeg patrona Materinstvo Blažene Djevice Marije. Tada selo i župa ožive, ali to brzo prođe i vraćamo se u našu kolotečinu. Što reći? Malo nas je, ali nitko nije gladan, ljudi imaju penzije, pomažu im i djeca iz inozemstva, dođu i donacije – kaže fra Živković, kojega pitamo kakav je suživot sa susjedima Srbima.

- Nema nekih problema. Hvala Bogu nitko nas ne dira – istaknuo je. Crkva i župni dvor obnovljeni su sredstvima iz donacija, čime je rukovodio bivši župnik fra Joso Oršolić, koji je jako puno učinio na obnovi i povratku ljudi, iako su prvih godina nakon Daytona nailazili na veliki otpor i opstrukciju, zbog čega je velika većina i odustala od povratka. U selu su još 102 kuće devastirane i vjerovatno se nikada neće obnoviti. Za rata su pretrpjeli pljačku i pustošenje, kao i druga okolna hrvatska sela, puno je ljudi završilo u logorima, a neki su i ubijeni. I ratne borbe uzele su svoje žrtve.

- S komšijama, Srbima, moramo kontaktirati iz opravdanih razloga. Mi ovdje nemamo majstore i ako mi treba neki majstor za vodu, struju ili za pokositi travu zovemo njih i platimo. Ali, nema tu nekog druženja, pogotovo ljubavi. To je nestalo. Ja sam osam mjeseci bio u logoru u Šamcu, kao i moj sin i žena, koja je u logoru i oboljela. Oni se ponašaju kao da se nikada nije dogodilo i ne žele o tome pričati, a kako da ja započnem priču? – kaže nam Petričević dodajući da i u Hrvatskoj Tišini ima par srpskih obitelji „koje su u svoje kuće pustili Hrvati“. Zanimljivo, u Hrvatskoj Tišini nalazi se područna škola koju pohađaju djeca srpske nacionalnosti.

- Mi svoju djecu moramo voziti u hrvatske škole u Grebnice i Domaljevac, koji se nalaze u Federaciji – kaže nam gospođa Bartolović, koju smo dobili telefonom. Ona i suprug sa sinom od 9 i kćeri od 7 godina jedina su mlada obitelj u Hrvatskoj Tišini.

- Nemamo drugih problema osim školstva, jer ovdje nema nastave na hrvatskom jeziku. Suprug ima privatni obrt, ovdje smo već 15 godina i bit ćemo dok god bude posla – kazala nam je ova mlada žena, dok njezina svekrva Janja, koju smo zatekli u dvorištu, priča kako ni sama ne zna koliko se puta vraćala u svoje selo.

- Vratila sam se poslije rata, a onda sam prije dvije godine morala bježati i od poplave koja je poharala cijelo selo. Odnijela nam je sve živo. Gore nego rat i sada samo želim da više nikada odavde ne moram bježati – kazala nam je 82-godišnja žena, čemu se nadaju i drugi Hrvati koji žive u Republici Srpskoj i kojima nije ugodno slušati da se ponovno riječima poziva na „zveckanje oružja“, a u kontekstu referenduma.

Na njega, pak, Hrvati, koji ga smatraju nepotrebnim, nisu izašli, što su nam potvrdili svi naši sugovornici.

- Referendum? Šta ja znam? Moglo bi se o tome mnogo šta pričat`. Znam da se Hrvati i Muslimani nisu odazvali, slušam i neke Srbe da je to bilo nepotrebno, da se džabe samo baca novac... Kakve će posljedice imati, sam Bog zna. Nije ugodno slušati riječi „zveckanje oružjem“, ružno je. Ne daj ti Bože da se nešto dogodi. Tko zna možda netko ide na to da i ovo malo naroda što se vratilo ode i zauvijek napusti ognjišta, da se ostvari ono što se htjelo prije – potuno etničko čišćenje, iako smo objektivno 95 posto očišćeni – kaže nam Petričević.

Na području Šamca prije rata bilo je 41 posto Srba i 44,5 posto Hrvata. Danas od prijeratnih 19.000, Hrvata je tek nekoliko stotina. Hrvatska Tišina koja je nekad bila puna osmijeha i radosti, već je godinama selo u kojem atmosfera odgovara njezinu imenu.

Komentari

Ovaj članak mogu komentirati samo registrirani korisnici. Molimo sve koji žele komentirati da OVDJE otvore korisnički račun. Više informacija o otvaranju korisničkog računa OVDJE.

OBAVIJEST: hrvatska-tisina.com prestala je s radom 26.6.2017. i od tog dana se više ne aktualizira. Više informacija OVDJE